“Na očevoj sahrani sam saznala da je stan prepisao sestri od tetke”: Pevačica moćnog glasa sada se hrani u narodnoj kuhinji

|

Tanja Jovićević, nekada jedna od najprepoznatljivijih rok pevačica na prostoru bivše Jugoslavije, otvoreno je govorila o teškim životnim iskustvima koja su pratila njenu karijeru — od gubitaka najbližih i raspada bendova, do finansijskih problema i dugih perioda samoće.

U svojoj ispovesti ispričala je da su je brojni lomovi oblikovali i doveli do osećaja potpune usamljenosti:

„Pre nego što dođete do te poslednje stepenice sa koje čovek dobrovoljno skače u pakao… kada nema ljudi i ostanete sami — e onda nastupa pravi pakao… Najteže od svega što me je zadesilo je to što nema mnogih ljudi na koje sam mogla da računam i privatno i poslovno.“

Prisećajući se karijere, navela je da je prvi veliki prelom bio raspad benda „Oktobar“:

„Bilo je dosta teških momenata… Izgubili smo naš dom, to je bila zemlja u kojoj smo mi funkcionisali… Taj trenutak sam jedva preživela… ‘Okej, ne postoji bend, ali idem dalje’.“

Drugi težak udarac bio je gubitak majke:
„Mama mi je umrla na rukama, tada sam se stvarno osetila kao sama…“

Kao treći momenat izdvojila je neuspešan poslovni poduhvat u koji je, kako kaže, previše verovala:

„Sa poverenjem sam prepustila ljudima… uložila sav novac i izgubila…“

Govoreći o finansijskim problemima, navela je da je često bila u situaciji da nema osnovna sredstva za život:

„Osoba sam koja dobro podnosi glad… mnoge komšije… pomagale su mi sa hranom… bilo je tu narodne kuhinje — pa šta da radim?“ Istakla je da se ne stidi što je koristila narodne kuhinje: „To je bio period kada sam bila nevidljiva… Po narodnim kuhinjama sam srela divne ljude…“

Posebno se osvrnula na gubitak roditelja i porodične odnose. O majčinoj smrti rekla je:

„Molitva mi je pomogla… Nisam imala sreće da imam porodicu, ali imala sam sebe uvek… Smrti roditelja su najgora prekretnica jer ostajete sami…“

Prepričala je i odnos sa ocem, kao i trenutak kada je saznala da joj je oduzet porodični stan:

„Nije to bilo klasično zlostavljanje, ali psihičko maltretiranje — da… Onog trenutka kada je odlučio da pokloni svoj stan sestri od tetke — to je takođe bio preloman trenutak… Bila sam odstranjena…“

Dodala je da je tek na sahrani saznala da joj je otac prepisao imovinu drugima:
„To su užasne stvari… Ta vest me je sačekala na njegovoj sahrani…“

I pored svega, danas kaže da se oseća ispunjeno:

„Srećna sam jer sam preživela neke stvari koje… Ne znam mnogo ljudi koji bi… Srećna sam što sam živa, da vidim život i sa ove strane — neko je to morao da pogleda.“

Izvor: nova.rs