Gde ćemo sipati gorivo ako NIS-ove pumpe prestanu da rade, i po kojoj ceni? Evo šta kažu stručnjaci

|

Oko hiljadu privatnih benzinskih stanica u Srbiji, prema rečima predsednika Udruženja vlasnika privatnih pumpi Milana Rakića, može bez poteškoća da obezbedi stabilno snabdevanje tržišta naftnim derivatima. On je u izjavi za FoNet istakao da za to postoje dovoljni kapaciteti u transportu i skladištenju.

Po njegovom mišljenju, ne postoje realni razlozi za poskupljenje goriva. Kako je naglasio, „cena ne bi smela da ode gore, zato što su formulom za obračun i formiranje cena već previše naduvani troškovi transporta“.

Rakić je skrenuo pažnju na to da će oko 320 pumpi Naftne industrije Srbije imati ozbiljne probleme, jer će obustava platnog prometa onemogućiti njihovo normalno funkcionisanje.

Istakao je da Srbija raspolaže dovoljnim brojem transportnih sredstava i skladišnih kapaciteta:

„Srbija ima dovoljno transportnih sredstava i dovoljno skladišnih prostora da dnevno doprema sedam barži. Plus transport kopnenim putem, odnosno kamionima i cisternama. Logistika postoji i nema tu nikakvih velikih problema što se tiče budućeg snabdevanja gotovim derivatima“.

Kao najveći izazov ocenjuje sudbinu radnika NIS-a i budućnost same kompanije. Takođe je ukazao na pitanje prerade domaće sirove nafte iz Vojvodine, za koju se procenjuje da čini oko 20 procenata nacionalne potrošnje. Zapitao je ko će prerađivati tu naftu i da li bi pančevačka rafinerija mogla da se iskoristi u te svrhe.

Prema njegovim rečima, „jednu petinu bismo mogli da nadoknadimo iz sopstvenih izvora. Rafinerija bi sa tih 20 odsto u kapacitetu mogla da nastavi da proizvodi i da prodaje derivate privatnim firmama“.

Govoreći o pokrivenosti tržišta, Rakić je naveo da mape pokazuju da gotovo svuda gde postoje NIS-ove pumpe postoje i privatne, osim retko u pojedinim selima.

„Moguće je jedino u nekom selu da poljoprivreda ne može da se snabdeva adekvatno. Inače, sve ostalo je po starom“.

Podsetio je i na to da su poljoprivrednici na NIS-ovim pumpama mogli da kupuju sto litara evrodizela po hektaru, po garantovanoj ceni od 179 dinara po litru, uz subvenciju Uprave za agrarna plaćanja. Sada se, prema njegovim rečima, postavlja novo pitanje:

„Sada je glavni problem kako da država organizuje da preko privatnih pumpi poljoprivrednici kupuju dizel“.

Izvor: kurir.rs