Ispovest selektora Orlova tera suze na oči: “Otac me je čekao bolestan na pragu vikendice…” – Dugo mu je trebalo da shvati poruku

|

Dušan Alimpijević je novi selektor košarkaške reprezentacije Srbije. Iako ima samo 38 godina, iza sebe već ima bogato i dinamično trenersko iskustvo. Još sa 31 godinom seo je na klupu Crvene zvezde, nakon što je prethodno vodio Vojvodinu, Spartak i FMP. Nakon objave vesti o njegovom imenovanju, mnogi su primetili njegov upečatljiv izgled, dok se o njegovom privatnom životu zna znatno manje.

Svojevremeno je, govoreći o porodičnim vrednostima nakon saobraćajne nezgode, istakao da mu je porodica pomogla da ostane na pravom putu. Tada je otkriveno da je u braku i da ima dvoje dece. Nedavno je podelio i emotivnu uspomenu na svog oca.

„Otac je već bio u nekoj podmakloj fazi bolesti. Ja dolazim na vikendicu posle ne znam koliko meseci, on sedi na pragu onako već onemoćao poprilično i kaže meni: sine, mnogo si u vazduhu.

Ja kažem, ćale na šta misliš? On kaže: gore si u avionu, letite vi na utakmice. Čovek malo izgubi dodir sa zemljom. Gore si pa nemaš osećaj za neke stvari.

Trebalo je da dođeš na selo, malo sa ocem da pokosiš, da provedemo neko vreme zajedno, pa mi kažeš da lupam gluposti, ali neka, popričamo malo. Budeš malo na zemlji. Mnogo vremena je prošlo dok nisam shvatio šta je mislio“, rekao je Alimpijević tokom gostovanja u podkastu X&o’s Chat.

U razgovoru za „Atv“ govorio je i o težim trenucima u životu: „Moja porodica i ja smo imali vrlo teških situacija u životu i od tada se sve svelo na jednostavne stvari. Sreća je zdrava porodica. Porodica me asocira na sreću. Ja sam rano izgubio oca i majku. Otišao sam iz rodnog grada sa 15 godina i uvek sam ostao željan roditelja. Dešavalo mi se, nakon što je majka umrla, da mahinalno potegnem za telefonom da je pozovem. Dok sam shvatio koliko mi znače, već sam ih izgubio. Tako da, danas sa svojom ženom i decom uživam u malim stvarima“.

Na početku karijere, dok je radio kao asistent u Novom Sadu, Alimpijević je preživeo tešku saobraćajnu nesreću u kojoj je teško povređen, dok su dva njegova bliska prijatelja — trener Nemanja Danilović i 19-godišnji košarkaš Nenad Grozdić — izgubili život.

„Život te prodrma i počneš da gledaš drugačije na svet, sazreo sam prebrzo, to je bio pravi emocionalni šok. Izgubio sam dva prijatelja. In ovoj priči nismo bitni mi koji smo preživeli, jedino su važne dve porodice, Nemanjina i Nenadova. Najviše su patili, naša tuga ne može da se poredi sa njihovom“, ispričao je Dušan, pa dodao:

„Košarka i porodica su mi pomogli da ostanem na pravom putu. Teško je ponovo otvarati te rane, ali sa druge strane, sećanje na dvojicu divnih ljudi mora da živi. Oni su deo mog života i deo razloga zašto nikada ne odustajem.“

Nakon epizode u Crvenoj zvezdi, Alimpijević je radio u Avtodoru, a zatim sa turskom Bursom ostvario istorijski uspeh plasmanom u finale Evrokupa, gde je proglašen za najboljeg trenera takmičenja.

Usavršavao se u NBA Letnjoj ligi sa San Antonijom, a poslednji angažman imao je u Bešiktašu, gde je brzo stekao naklonost navijača uprkos žestokim duelima sa bivšim klubom. Sada ga očekuje najveća profesionalna uloga — selektorska klupa Srbije. Kako i sam ističe, to je „čast, ali i obaveza da se bori srcem, bez izgovora i kompromisa“.

Izvor: story.rs