Nova školska godina trebalo bi da počne u ponedeljak, 1. septembra. Tim povodom, srednjoškolci su najavili protest pod nazivom „Srednjoškolci pamte“. Ipak, sindikati koji zastupaju zaposlene u prosveti do sada se nisu javno oglašavali.
Snežana Romandić iz Ujedinjenog sindikata prosvetnih radnika Srbije ističe da zaposleni trenutno ne planiraju štrajk niti obustavu nastave, dok Nikola Ćurčin iz Nezavisnog sindikata prosvetnih radnika Srbije očekuje oblik „tinjajućeg protesta“ u pojedinim školama koje su podložne najvećem pritisku, što bi, prema njegovim rečima, u narednim mesecima moglo prerasti u širi, nacionalni problem.
Pored protesta, srednjoškolci koji su učestvovali u ranijim blokadama planiraju i komemorativnu šetnju u znak sećanja na stradale u padu nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu, uz ponovni apel da odgovorni budu privedeni pravdi. Škole su dobile zahtev da 1. septembra obustave nastavu za sve osim za prijem prvaka. Ipak, do sada nije bilo jasnog stava iz prosvetnih sindikata po ovom pitanju.
Nikola Ćurčin iz Nezavisnog sindikata prosvetnih radnika Srbije rekao je za N1 da u tom sindikatu očekuju “jedan tinjajući protest” i to prvenstveno u školama koje su pod najvećim vidom represije, gde je bilo otpuštanja zaposlenih koji su bili u obustavi rada i smene direktora.
“Tu će početi, a verovatno će to kroz mesece ponovo prerasti u jedan nacionalni problem, zato što prosto ne možete ostati nemi na ovakve situacije. Nažalost ili na sreću, kako god, bez suštinskih ispunjenja zahteva studenata – u ovom trenutku su to izbori, bez neke katarze u društvu mi nećemo moći da imamo normalnu školsku godinu”, objašnjava on.
Komentarišući otkaze i neprodužavanje ugovora zaposlenima koji rade na određeno vreme, Ćurčin ukazuje da je reč o sistematskom pritisku nad nastavnicima koji nisu politički podobni ili su pokazali solidarnost s roditeljima.
“To je nešto što je sada poprimilo razmere epidemije. To su ljudi koji često rade više godina na određeno vreme, pošto za nas ne važe uobičajni zakoni. Konkursi se ne raspisuju, neće biti raspisani ni ove godine. Dakle, višegodišnjom zabranom zapošljavanja smo došli do toga da imamo više desetina hiljada ljudi na određeno vreme i oni su zgodni za vršenje pritiska”, naveo je on.
Snežana Romandić iz Ujedinjenog sindikata prosvetnih radnika Srbije podseća da poslednjih godina škole prolaze kroz teške periode, a da je prethodna školska godina bila posebno izazovna.
“Ukoliko posmatram ovaj trenutak, dakle, 1. septembar, od strane kolega nema poziva na štrajk, dakle, nema razgovora o tome da bi se ponovo ušlo od 1. septembra u nekakve obustave ili štrajkove i to, kao nikada do sada, gotovo da je velika tišina na tu temu”, navodi ona.
Na pitanje da li je tišina posledica straha ili nedostatka razloga za štrajk, Romandić naglašava da razloga za štrajk ima.
“Stanje po školama je teško, ljudi su podeljeni, posle svih ovih protesta, posle svih ovih dešavanja, atmosfera u školama je nekako napeta, mnoge škole imaju nove direktore koje ne poznaju. Nije to uobičajena školska godina, kao da smo u rat ušli, u novu školsku godinu, ali nekako velika je gorčina među ljudima koji rade u školama, osetili su se izopšteni od svega, možda i nezaštićeni od onih koji su viknuli, krenimo u sve ovo, a da nije bilo, dakle, kada govorimo o nama, zaposlenima, nekakvog promišljenja kako da sačuvamo kolege koje su na određeno, direktore koji su podržali svoje zaposlene“, navodi Romandić.
Dodaje da je postojala pogrešna nada da će sve stati ako stanu škole.
“Nije stalo. To je problem. Ukoliko društvo kao celina ne bude shvatilo pod jedan, ono što stalno govorimo da nam je obrazovanje neophodno, da bi nam deca stasavala kako treba i da kao društvo opstanemo, i da podrži celu ovu priču kakva jeste, da se konsoliduje sve to, to ne može samo da bude na školama. Dakle, škole ne mogu biti jedine koje će biti u tome”, istakla je ona.
Izvor: n1info.rs