“Pozvala me i rekla: Naša Ema je ubijena. Pao sam na pod i pitao Boga zašto” – Dragan Kobiljski se na svedočenju prisetio kobnog 3. maja

|

Potresnim svedočenjem porodica žrtava nastavljen je parnični postupak pred Višim sudom u Beogradu koji se vodi protiv Vladimira i Miljane Kecmanović, roditelja dečaka koji je 3. maja u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” ubio đake te škole i radnika obezbeđenja. Na današnjem ročištu govorili su članovi porodice Kobiljski, majka i otac devojčice koja je ubijena u školi.

Nina Kobiljski, majka ubijene devojčice, ispričala je da je tog 3. maja život nastavio dalje, ali su stale porodice.

“Šta je uspeh? Povratak u funkcionalnost? Treba biti jak i sačuvati razum, to znam. Našu decu ne možemo povratiti to znam, to je bitka koju smo izgubili. Letos sam iz čista mira pala na ulici i povredila se, nisam znala da kažem zašto. Imam osećaj kao da mi krvari srce, a fizička manifestacija duševnog bola je ogromna. Kada ulicom prolazim gledam u pod, zabolizam mesta gde ima puno ljudi jer ne želim da na ljude prenosim moj bol”, započela je uplakana majka.

Pričala je i o svakodnevnim borbama kada ode na posao. Priznala je da se poslu najpre isplače, pa tek onda nastavlja dalje.

“Osećanja koja su konstantna su tuga i bol. Nisam mogla svoje dete da zaštitim, da li smo ih slagali učenjem da budu dobri? Naša deca su ubijena na mestu gde je trebalo da budu, nisu bili na pogrešnom mestu” rekla je Nina.

Devojčicin otac, odbojkaški trener Dragan Kobiljski ispričao je da je sa svojom porodicom imao bajku od života, da im ništa nije falilo i da su uživali u svakom momentu.

“Ema je i moja treća sreća. Kada bi Nina ulazila u ordinaciju osećao sam strepnju i kada je izlazila sa vestima da je izgubila plod, to je bila trauma. Kada je treći put izašla nasmejana nije bilo srećnijeg čoveka od mene. Tada sam odmah zavoleo Emu. Ona je bila moja najveća ljubav u život”, započeo je kroz suze, pa se prisetio kobnog 3. maja.

“Radio sam u inostranstvu, Nina me je probudila pozivom da se desila pucnjava, plakala je. Kada sam čuo da je Dragan ranjen, nije mi bilo svejedno. Odmah sam izašao napolje da prošetam. Prolazilo je puno vremena, to je izazivalo nelagodu, znam da me je dobro razumela, da treba da mi javi kad je nađe. Tada se pojavila slika na nekom portalu Nine kako plače, zovem kuma da proverim, on kaže da nije. Bio sam sam na nekom parkingu kada mi je javila. „Naša Ema je ubijena“, rekla je. Ja sam tada pao na pod i pitao Boga zašto? Rekao sam Nini da krećem za Beograd odmah, pozvao sam jednog svog igrača, jedva sam smogao snage. Jedan od igrača je rekao da će me on voziti. Kada sam stigao kući Nina me dočekala na vratima i rekla samo sam te čekala da dođeš, oboje smo plakali”, ispričao je Dragan Kobiljski..

On je dodao da sada radi u Bukureštu i da svaki dan gleda ćerkine slike.

“Dosta vremena provodim sam, gledam njene slike, njen osmeh mi govori: Tata, biće sve dobro. Imam i snimke na kojima mi priča koliko me voli, oni mi život znače. Na Viberu joj često šaljem poruke ali tamo piše da je viđena poslednji put pre mnogo vremena. Pokušavam sa nađem mir, ali mira nema“, zaključio je Dragan Kobiljski.

Izvor: nova.rs