Desa na deponiji pronašla 3.200 evra, roleks i zlatni prsten: Sakupljači sekundarnih sirovina teško zarađuju, ali nekad im se posreći

|

Sakupljač sekundarnih sirovina je jedan od poslova sa margine. Oni mukotrpno rade po svim vremenskim uslovima, ali ponekad im se posreći pa naiđu i na vredne stvari, koje ljudi nehotice bace. Ovaj “bonus” im nekad pomogne da vrate dugove ili priušte sebi nešto vredno.

“Nalazimo zlato, srebro, evre. Prošle godine u toku zime, neko je sa milka čokoladom i snopom ruža bacio 3.200 evra. To je bilo u tegli koju smo svi šutirali u stranu. Posle mesec dana ju je moj brat uzeo i otvorio. Imao je šta da vidi”, kaže Desanka iz Bačkog Gradišta. Ona je jedna je od tridesetak sakupljača sekundarnih sirovina, koji na Gradskoj deponiji Botri u Bečeju rade gotovo svakog dana, osim nedelje, Uskrsa i Božića.

I njoj se posrećilo, pa je pronašla zlatan prsten vredan oko 7.000 dinara, a njen suprug lančić od 20.000 dinara.

“Našli smo i roleks sat od 750 evra. Od tih para smo kupili kola da bismo mogli da dolazimo na deponiju i da izbegnemo ljude koji nas osuđuju zbog našeg posla”, rekla je Desanka, koja je u ranim četrdesetim godinama.

Oni koji imaju sreće da pronađu dragocenosti, iskoriste to da poplaćaju dugove, ili da ulože u kuću, da priušte nešto više svojoj deci.

“Moj brat je tih 3.200 evra iskoristio da vrati dugove. Zadužio se u obližnjoj prodavnici jer je deci kupovao hleb, mleko, pelene. Ima troje dece i sve je potrošio na njih. Razdužio se i sada mirno živi”, objašnjava Desa.

Ona je tim poslom počela da se bavi pre pet godina. Zajedno sa suprugom, majkom, bratom, tetkom i tečom radi po 12 sati, pošteno i veoma teško.

“Moji roditelji su se bavili sakupljanjem sekundarnih sirovina. Bavile su se i moje bake, još onomad. I danas porodično dolazimo, kolima. Sipamo gorivo od naših para. Ustanemo u 5, popijemo kafu i krenemo, jer u 6 počinjemo da radimo”, kaže Rajkov.

Njihov posao je da sa gomile koju isporuči smećarski kamion, u džambo džakove ubacuju PET ambalažu, staklo, karton i papir, gvožđe, bakar, aluminijum, mesing, lim. Potom u pauzama između isporuka smeća selektuju sirovine. Sve to traje od 6 do 18 časova bez obzira na vremenske prilike.

“Svako ima svoj boks gde prebere ono što je sakupio. Niko nikom ništa ne dira. Svi se uzajamno poštujemo i pomažemo. Odvaja se po boji, težini, vrsti. Nedeljno sakupimo od 600 do 700 kilograma PET-a, do 300 kila papira, oko 400 kg lima. Metala nekad bude više nekad manje. Od 3 do 5 kila mesinga, bakra isto toliko”, objašnjava jedna žena.

Dnevnice su se pre pet godina kretale od 1.200 do 1.500 dinara, kada je Desa ovo i ispričala medijima. Za vreme letnjeg raspusta sa njima rade i deca.

“Oni ne idu na more, već dolaze ovde da pomognu roditeljima da se spreme za zimu, da imaju drva, šta da pojedu i da se iškoluju. Školujem ih četvoro. Živimo takav život da imamo od danas do sutra”, kaže Desa i dodaje da decu školuje kako bi im obezbedila kvalitetniji život.

Izvor: kurir.rs