“Sin pokušava da me napravi ludom, samo da se dokopa imanja”: Ispovest žene koja je pristala na ugovor o doživotnom izdržavanju

|

Ugovori o doživotnom izdržavanju sa decom često se smatraju logičnim i praktičnim rešenjem, ali u stvarnosti mogu izazvati ozbiljne porodične nesuglasice. To je iskustvo Vere (67), koja je, verujući da čini najbolje za sebe i svog sina, potpisala ugovor sa njim i njegovom suprugom. Danas, nakon što je uspela da ga raskine putem suda, kaže da se kaje više nego ikad.

„Pokušavaju da me proglase ludom, da me smeste na psihijatriju, samo da bi se dokopali imanja“, priča Vera kroz suze.

Prema njenim rečima, sin i snaja su je izolovali – više ne komuniciraju s njom, niti joj dozvoljavaju da viđa unuke. „Najteže mi je što su unucima zabranili da mi priđu. Policija je nekoliko puta morala da interveniše. Sin me i fizički i psihički maltretira, dok me snaja svakodnevno vređa i omalovažava. Žive na spratu kuće koju smo moj pokojni muž i ja izgradili vlastitim rukama, a ponašaju se kao da sam ja tu podstanar“, ogorčeno priča Vera.

Ona veruje da njena snaja ima ključnu ulogu u svemu.

Kada se razmišlja o mogućem dogovoru o smeštaju u dom za stare, važno je unapred definisati ko će snositi troškove. Bez jasnih odredbi, sudovima će kasnije biti teško da procene da li je obaveza izdržavanja ispoštovana.

Stručnjaci savetuju: pre nego što bilo šta potpišete, dobro se informišite, konsultujte pravnika i precizirajte svaki detalj. Jer ugovor koji bi trebao da vam obezbedi mir može, ako niste pažljivi, postati izvor nepravde i bola.

„Draga snajo, ako me ne vidiš pod ovim krovom, skloni se i gradi svoj život. Uspešno si okrenula mog sina protiv roditelja. Zaboravila si kako si došla u ovu kuću i kako smo vas dočekali“, napisala je Vera u pismu koje je podelila sa novinarima.

Ugovori o izdržavanju, iako često potpisivani s najboljim namerama, mogu postati noćna mora ako nisu precizno definisani.

Najveća greška koju stariji ljudi prave jeste što se previše oslanjaju na poverenje i ne unose sve detalje u ugovor. Mnogi samo navedu da nekretninu ostavljaju kao protivuslugu za brigu do kraja života, dok izostavljaju konkretne obaveze poput ishrane, higijene, medicinske nege, nabavke odeće, pa čak i društvene i kulturne podrške.

Izvor: najzena.alo.rs