Da li se isplati biti Deda Mraz u Srbiji: Mnogi uzimaju odmor u firmi da bi radili ovaj posao – Evo koliko se može zaraditi

|

Ni jedan doček Nove godine ne može da prođe bez Deda Mraza. On iz godine u godinu deci širom sveta donosi poklone, a raduju mu se i odrasli. Međutim, da li ste se zapitali koliko se na ovom poslu može zaraditi u Srbiji?

“Svako ko kaže da se ne isplati biti Deda Mraz, ne govori istinu”, kaže Miroslav Bronzić, suvlasnik beogradskog servisa Deda Mraz koji je registrovan za iznajmljivanje Deda Mrazeva i njihovih kostima, kao i za slanje pisama Deda Mrazu i pisama Zubić vile.

Kako kaže Bronzić, koji trenutno zapošljava četiri Deda Mraza, period poslovanja je možda kratak, svega dva meseca, od kojih intenzivno nekih nedelju dana, ali može da se zaradi.

“Mi smo jedna od dve agencije koja se ovim poslom profesionalno bave. Naravno, ni našim Deda Mrazevima to nije osnovna delatnost, ali ljudi u decembru uzmu godišnji odmor u firmi i dođu kod nas da rade na ugovor o dopunskom radu. Jedina celogodišnja aktivnost su nam pisma i novčići koje šaljemo deci u ime Zubić vile kada im ispadne zub”, kaže Bronzić.

Dodaje da kod njih rade i penzioneri, i da su to zapravo i najbolji Deda Mrazovi:

“Mi uglavnom imamo takvu bar dvojicu, i oni su najomiljeniji među decom, jer najviše liče na Deda Mraza. Deda Mraz mora da bude deda. A i njima je bolje da se ne dosađuju kod kuće, plus ovako mogu da zarade bar još jednu penziju za tih nekoliko dana. Glumce, s druge strane, izbegavamo da unajmljujemo, oni su poseban svet, sujetan. Kad sam jednom od njih napomenuo da mu se vidi plavi duks ispod crvenog kostima, on mi je rekao da je “važno kako će on to da ‘iznese’, a ne kako izgleda”, ispričao je Bronzić.

On napominje i da ne može u svakom gradu u Srbiji jednako da se zaradi, te da zarada zavisi od još nekoliko faktora.

“Mi radimo u Beogradu i Novom Sadu, u drugim gradovima nam se ne isplati. A koliko će koji Deda Mraz da zaradi, zavisi od toga koliko ima godina i da li je motorizovan. Ako je deda penzioner, pa ide autobusom s penzionerskom markicom, njemu ne možete zakazati više od četiri termina dnevno, umoriće se”, kaže sagovornik.

On navodi da se usluge iznajmljivanja Deda Mraza kreću od 3.800 do 12.800 dinara, u zavisnosti od momenta, odnosno koliko je blizu Nova godina. – Da li je to preskupo? Kad se uzme jeftiniji termin, pa se udruži s komšijom, skoro svima je dostupno. Ne mora svakom Deda Mraz da dođe 31. januara, kada je tarifa naravno najskuplja, objašnjava Bronzić i dodaje da Deda Mraz može da zaradi 30 do 35 odsto od iznosa koji je naplaćen.

Osim toga, kako kaže Bronzić, “svi hoće skupe termine i zakažu ih dok još imaju novca, ali onda kad se istroše za kupovinu poklona i novogodišnju trpezu, otkazuju pod izgovorom da su bolesni ili putuju na Zlatibor”. Ipak, stvar spašavaju marketinške agencije, produkcijske kuće i televizije.

Oni su nam glavni klijenti tokom oktobra i novembra, od nas iznajmljuju Deda Mrazeve ili samo kostime za snimanje televizijskih reklama i novogodišnjih TV programa, propagandnih spotova i reklama za YouTube i društvene mreže, čak iznajmljuju kostime i za snimanje filmova.

Na pitanje koliko košta pokretanje biznisa sa Deda Mrazevima, Bronzić kaže da nije nimalo jeftino.

“Prvo morate da nabavite veliku količinu kostima, bez 20 ne možete da radite ako planirate da ih iznajmljujete, to je primarna masa. A jedan kostim Deda Mraza košta 42.000 dinara, pa vi vidite. Osim toga, naporan je to posao, Deda Mraz je po čitav dan u šubari, bundi, sa perikom i u čizmama u zatvorenom prostoru, znoji se… Nakon svakog nošenja i iznajmljivanja, kostim mora na hemijsko čišćenje, a on ne trpi više od 12 hemijskih čišćenja, polovina njih ni toliko, zavisi kakvo je krzno, pliš, ima li kostim ispod lepljivo platno ili nema, jer ako se odlepi može da se iznajmljuje samo kao druga klasa. Dakle, biznis je isplativ, i te kako, jer se kostimi izdaju i za 9.000 dinara, a druga klasa za po 5.500 dinara, ali, opet, sezona traje sedam dana godišnje…

Dodaje da, osim plata Deda Mrazevima i hemijskog čišćenja koje mora da bude na usluzi “dan za dan”, ima tu još troškova – morate da imate krojača koji vam je non-stop na usluzi, pa lokal, obavezno u centru grada ako izdajete kostime, “jer vam niko neće doći u Resnik po kostim”.

“Naravno, plaćate i poreze i doprinose, mi smo registrovani kao paušalci, ali ni to više nije idealan oblik oporezovanja”, kaže Bronzić.

Izvor: espreso.co.rs