Rana koja ne zaceljuje 13 godina: Na današnji dan sin Željka Mitrovića BMW-om je usmrtio Andreu Bojanić

|

Na današnji dan, pre tačno 13 godina, život je izgubila sedamnaestogodišnja Andrea Bojanić, kada ju je na pešačkom prelazu u Ustaničkoj ulici udario džip kojim je upravljao Aleksandar Mitrović, sin vlasnika televizije Pink, Željka Mitrovića. Nakon nesreće, Mitrović je pobegao sa lica mesta, a slučaj je ostavio dubok trag u javnosti, ostavši upamćen kao jedno od najkontroverznijih suđenja u novijoj istoriji srpskog pravosuđa.

Kobne večeri, Andrea se vraćala kući, kada je na nju naleteo tada devetnaestogodišnji Mitrović, vozeći BMW u vlasništvu kompanije „Pink“. Prema navodima iz optužnice, vozio je brzinom većom od 80 kilometara na čas, a udarac je bio toliko snažan da je devojka odbačena gotovo 30 metara. Mitrović se nije zaustavio, niti je pokušao da joj pomogne, što je onemogućilo policiji da ga odmah testira na prisustvo alkohola ili narkotika.

Sudski proces trajao je godinama i bio obeležen brojnim sporenjima – od brzine kretanja vozila, preko načina na koji je Andrea prelazila ulicu, do stanja semafora u trenutku nesreće. Više puta su rađena veštačenja, a jedan od veštaka čak je falsifikovao nalaz obdukcije, navodeći povredu koju Andrea nije imala, kako bi sugerisao da je pretrčavala ulicu.

Iako je prvobitno bio optužen i za nepružanje pomoći nakon nesreće, to krivično delo je zastarelo, jer je proteklo više od šest godina – dvostruko više od maksimalne zaprećene kazne od tri godine zatvora. Zastara je nastupila neposredno pre izricanja prvostepene presude.

Tom presudom, Aleksandar Mitrović je osuđen na 11 meseci kućnog zatvora i zabranu upravljanja vozilom u trajanju od godinu dana. Tužilaštvo je tada tražilo dvogodišnju zatvorsku kaznu, iako je za delo koje mu se stavljalo na teret zakonom predviđena kazna od jedne do osam godina.

Kazna je kasnije delimično izmenjena u žalbenom postupku – Apelacioni sud je kaznu kućnog zatvora povećao na godinu dana, a zabranu upravljanja vozilom produžio na dve godine.

Proces je bio praćen brojnim odlaganjima, nepojavljivanjem svedoka i veštaka, što je dodatno produžilo trajanje suđenja i izazvalo ogorčenje porodice nastradale devojke.

Advokat oca pokojne Andree, Danko Cvejić, u završnoj reči istakao je da dugotrajnost procesa jasno pokazuje da „pravda nije i neće biti zadovoljena“, te da je kazna koju je tužilaštvo tražilo bila suviše blaga.
„Andrea je udarena na pešačkom prelazu, izuvena iz patika i odbačena 30 metara od pešačkog prelaza na kom je na nju naleteo BMW brzinom duplo većom od dozvoljene“, rekao je Cvejić.

Osvrnuo se i na tvrdnje odbrane, koja je pokušavala da dokaže kako je Andrea pretrčavala ulicu i tako doprinela nesreći:
„Andrea Bojanić nije kriva za svoju smrt, nije samoubica i nije se kretala brzinom svetskog rekordera u trčanju i nije uzrok ove nesreće kako joj se pripisuje u ovom postupku“, poručio je advokat.

S druge strane, Aleksandar Mitrović je tokom suđenja negirao odgovornost:
„Nisam kriv i život mi se promenio iz korena nakon ove nesreće. Jako mi je žao zbog svega što se dogodilo“, izjavio je Mitrović.

Odbrana je tvrdila da je Mitrović napustio mesto nesreće jer je bio u stanju šoka, te da se nekoliko sati kasnije predao policiji. Tada se, kako je navedeno, pojavio u policijskoj stanici u pratnji svog oca, Željka Mitrovića.

Izvor: nova.rs